Sige u Matijinoj perspektivi. Snimila Ana Bakšić

Nova speleološka istraživanja u špilji Munižabi u lipnju 2011: Istraženo novih 843 m kanala,  produbljena na -510 m

Tekst i snimke: Ana Bakšić, SO PDS Velebit

Tijekom novog petodnevnog istraživanja u špilji Munižabi od 22.-26.6.2011. u organizaciji SO PDS Velebit, za vrijeme kojeg se neprekidno boravilo u špilji, u Matijinoj perspektivi je istraženo novih 843 m kanala te je duljina špilje povećana na 9322 m. Nakon više intenzivnih godina istraživanja, dosadašnja dubina  je povećana za 73 m i sada iznosi -510 m.

Pet dana u Munižabi – za neke poticaj, za neke i ne baš. Srećom Munižaba nudi za svakog ponešto. Dio ekipe došao je u srijedu, a ostali su kapali u četvrtak, u petak pa i u subotu. No sedmero je bilo svih 5 dana. Ulogorili smo se u bivku u Velikom kanjonu gdje smo zatekli potpuno suhe kaskade. Taj nedostatak umanjio je komociju ovog idealnog bivka, ali u nastavku istraživanja pokazao se kao znatna prednost jer nas nije prala voda u donjim dijelovima jame.

Istraživani kanal se nalazi iznad Završne dvorane. U kanal se ušlo prošle godine izradom fenomenalne duge prečnice. Svaki puta kada bi je prolazili s dužnim poštovanjem sjetili bi se postavljača iste (Filipa Filipovića i Matije Čepelaka). Naziv kanala Matijina perspektiva uvriježio se iako je krenulo iz čiste zafrkancije. Obzirom da taj naziv beskrajno nervira i ljuti samog Matiju onda je naziv kanala naravno i ostao. Dio Matijine perspektive trebalo je još nacrtati do kraja, ali i provjeriti sve sporedne vertikalice i penjeve. Tako je ispenjan penj Povuci –potegni, istražene su vertikalice kod točke MK 06, Bunar slatkih tajni, i Prema Internacionali koji nas je doveo do dvorane Internacionala. Zbrajanjem nacrtanog u tom dijelu shvatili smo da bi Munižaba u tom dijelu mogla doseći najdublju točku, pa smo nakon povratka s istraživanja žurno dostavili Teu Barišiću sve skenirane nacrte i zaista rezultat je bio iznad očekivanog. Munižaba je povećala dubinu na 510 m, a i duljina je sada respektabilnih 9322 m.. Jurišamo na 10-ti kilometar!

Rezultati istraživanja

Mjerenja obradio: Teo Barišić

Istraživanja je vodio Matija Čepelak. Sudionici istraživanja: SO PDS Velebit: Ana Bakšić, Vedran Ferenčak, Tea Selaković, Ronald Železnjak, Jasna Železnjak, Katja Crevar, Robert Erhardt, Matija Čepelak, Loris Redovniković, Marko Rakovac, Darija Šarić i Marin Mustapić SO HPD Mosor:  Marin Glušević, Katja Milišić i Dragan Vujnović SK Samobor: Tomislav Guščić-Trooly ASAK Beograd: Vladimir Milutinović – Kobi SD Istra: Kardi Županić

  OBJAVLJENO: 11.07.2011. 11:16

Na kraju novog kanala "Kad će subota". Snimila: Ana Bakšić

Speleološka istraživanja u špilji Munižabi u lipnju 2010: Istraženo novih 1184 m (954 m)

Ana Bakšić, SO PDS Velebit

Nova istraživanja su nastavak istraživanja održanih od 2.-4. lipnja 2010. kada je ekipa SO PDS Velebit u sastavu Matija Čepelak, Luka Mudronja, Slaven Boban i Marijan Marović u špilju odnijela čamac na napuhavanje kojim su prešli jezero blizu kraja Bančekove perspektive, prošli kroz suženje, te su ušli u novi veliki kanal koji završava sifonskim jezerom.

Nova istraživanja u organizaciji SO PDS Velebit su obavljena u razdoblju od 19-27.6.2010. Tijekom osmodnevnog boravka u Munižabi istraženo je 1184 m ukupne duljine kanala (954 m horizontalne). Nova ukupna duljina špilje je 8479 m, a horizontalna duljina 6947 m.

Istraživano je:
- na kraju Bančekove perspektive nacrtan je kanal otkriven tijekom istraživanja 2.-4.lipnja 2010. U tom je dijelu istražena vertikala i odvojak nazvan „Muke Isusove“, te se penjalo u okna u rubovima kanala.
- U završnoj dvorani „Opakom prečkom“ ušlo se u kanal „Kad će subota“ koji završava sa „Čips sifonom“ i penjem „Fail spirala“. Cijeli taj dio špilje nalazi se ispod spoja „Završne dvorane“ i kanala „Slabo ste gledali“.
- U dijelu špilje ispod „Bivka dubinskog pijanstva“, a prije Svih svetih“, istražena je vertikala s meandrom „Pichi ribica“.
- U „Ulaznoj dvorani“ nacrtana je vertikala dubine 84.5 m.
- U završnoj dvorani prečkalo se sa sjeverne strane te se ušlo u „Matijinu perspektivu“.
- U Glonđaoni se pokušalo pronaći prolaz među blokovima.

Suženje kroz koje se ušlo u novi dio Bančekove perspektive i sifon na kraju tog kanala (ukupne duljine 699 m). Snimio: Dalibor Paar

Tablica 1. Pregled rezultata istraživanja u lipnju 2010.

Postavljanje Opake prečke u Matijinu perspektivu. Snimio: Dean Bratušek.  U novom kanalu "Kad će subota". Snimio: Hrvoje Ivanić

U "Kad će subota". Snimila: Ana Bakšić

U Čips sifonu kojim završava kanal Kad će subota. Snimila: Ana Bakšić

U špilji su pored foto-dokumentacijskih snimanja obavljena fizikalna mjerenja i monitoring, te prikupljanje podzemne faune u svrhu biospeleoloških istraživanja HBSD.

U tih osam dana u Munižabi je bilo 23 špiljara, od toga sedmero ovogodišnjih školaraca.

Sudionici istraživanja:

SO PDS Velebit: Matija Čepelak, Ana Bakšić, Hrvoje Ivanić (od 19-27.6.), Dalibor Paar, Miljenko Puljek–Nino (od 19-23.6.), Marinko Malenica (od 19-22.6. i 26.6.), Anđela Ćukušić, Tamara Ćuković, Dino Mišek-Huzanić (od 19-22.6.), Filip Filipović, Ena Vrbek, (od 19-20.6. i 24-27.6.), Dean Bratušek (od 19-20.6.), Marta Malenica, Marko Rakovac, Ana Komerički, Marijan Marović (od 22-27.6.), Dragana Šolaja (od 22-23.6.), Tea Selaković, Marin Mustapić, Darija Šarić (od 24-27.6.).

SO HPD Mosor: Marin Glušević, Katja Milišić-Kate, Ante Markoč (od 25-27.6.)

Istraživanja je vodio Matija Čepelak.

Do sada nezabilježeno: snijeg u Munižabi (-210 m, 23.6.2010). Snimio: Dalibor Paar

Fizikalno-kemijska mjerenja i monitoring, te mumificirani šišmiš. Snimio: Dalibor Paar

Jezero u "Slabo ste gledali" koje je spojeno s novim dijelom špilje u Matijinoj perspektivi. Snimio: Dalibor Paar

Čamac ovaj puta nije potonuo. Snimili: Dalibor Paar i Hrvoje Ivanić

Nino penje (lijevo). Ulaz u meandar Pichi ribica (desno). Snimila: Ana Bakšić

Detalji iz novih dijelova. Snimila: Ana Bakšić

Munižaba Subjektivno

Marko Rakovac, SO PDS Velebit

Zaista dugo smo čekali taj dan kada ćemo krenuti za Munižabu. Prva velika špilja, uzbuđenje još je veće kad u tvojim krugovima svi bruje o tome..
Jao što reći?!
Ovo proljeće završila je speleološka škola.
Promijenila mi je život.

Pripreme za špilju - hm, što ponijeti, koliko ti treba hrane, čarapa, karabita?!?! Gdje nabaviti lampe kacige karabitke?!? Isposuđivati na sve strane, pristojno (ponizno!!) se zahvaliti na prosvijetljenu i čim prije se spakirati.

Put- hajde hajde hajde već sto godina čekam čekam čekam!! I Konačno se dogovorili kreće se utorak 8.00h kod Bille na Rotoru! Kreću Dragana, Ana K., Marta, Marijan i Marko R. Dobar dio ekipe je već tamo i danas izlaze van (Tamara, Marinko, Ninek, Dino, Anđela). Hrane je na pretek a fali crnog vina.
Krenuli smo u 12.30 jer su Komerički mudroslovili da ne trebamo žurit pošto će ekipe u špilji kasno završiti sa dnevnim istraživanjem.
To je super zvučalo, ideš u špilju i svi nešto ozbiljno rade. Stvarno se osjećam od koristi. Nije to mala stvar. Moji će biti ponosni (?) kad im priopćim nesretnu vijest..
"... Dragi Roditelji, počeo sam hodati po špiljama, to mi zaista oduzima puno vremena, a fakultet, khm.., ionako nisam nikad bio zainteres... ali barem se osjećam odraslo."

Nisam znao što me čeka, ali uzbuđenje tjera da doživljavaš situacije i trenutke o kojima pojma nemaš.
Ulazna vertikala, dugačka velika maksimalan oprez oprez ..
Marijan je krenuo prvi, ja za njim. Marijan me isprepadao da moram pazit pazit da ne rondam tako da sam veći dio vertikale transportku nosio na leđima što je bilo prilično bolno.. nisam znao kuda sa grčevima... dal da slušam sebe ili njega. Na koncu preuzeo sam odgovornost i konačno počeo vjerovati sebi. Sami smo si krivi zar ne?

U bivku. Prvi dan obilja. Snimili: Dalibor Paar i Ana Bakšić

I tako je započeo višednevni boravak u podzemlju ...
Naša su zaduženja bila raznolika, od mjerenja i crtanja, fotografiranja i poziranja, učeći zabijati spitove i hodati po glonđama.
Učili smo gledati se u mraku i osluškivati duboku tišinu srca.
Ana Komerički učila nas je zviždanju u podzemlju.
Marijan je budnim okom špiljarskog pripravnika postavljao još neotkrivene kanale i zavlačio se u nezagažene meandre.
Hrvoje je šutke fotografirao, a Ana Bakšić pazila je na nas.
Matija je penjao penjao i penjao.
Marko je padao padao i padao.
Marta je suosjećala.

Undergorund underwear - modna revija - kolekcija ljeto 2010. Snimio: Hrvoje Ivanić. Ekipa u trenucima odmora. Snimio: Dalibor Paar

Suma summarum:
Prva noć (uto-sri) upražnjavali smo mrak igrom Sjena. Dragana je imala svojevrstan podzemni manekenski debi i predložili smo ju za duplericu Playboya! Bili smo sretni da je bar netko "lascivan".
Pitam se – žrtva za veselje ili potreba?

Druga noć - nakon iscrpljujućeg dana umiješao se Marijan sa instrumentima za lepršavo oslobađanje negativne energije, i svi zaspaše kao djeca. Čuo se samo Matija "Brundo" iz vreće. Ne bih volio da me za kaznu stave spavati pokraj njega.

Treća noć – u isčekivanju još puno puno školaraca uz iskusnu Teu dočekali smo samo Dariju i Marina. Naime, shvatio sam da su još tri školarke bile bolesne, neke su bile obeshrabrene dočim su neki odustali bez razloga. I tako smo se gledali.
U nedostatku svjetlosnih snopova kao Deus ex Machina stigli su istu večer Ena i Filip! "I bi svjetlo."

Tea: Yes, I am O.K. Snimila Ana Bakšić

Četvrta noć – U turističkom izdanju: Katija, Marin, Ante (SOM), i hvale naš rad te kušaju Anine gurmanske (?) mješavine i dive se školarcima koji su jednostavno Savršeni. Cijelu večer u isčekivanju Ene, Filipa i Matije. Oni naravno stižu po Murphyju – onda kad smo se zavukli u vreće.

I tako su prolazile naše tmine.

Zaista je to bio veličanstveni početak za nas (ex)školarce novopečene Velebitaše.
Nezamislive veličine u tamnom podzemlju.
I zaista smo bili Veliki.
Nitko nas nije mogao nadglasati, jer bilo nas je najviše.
Nitko nas nije mogao sustići, jer se brzina kretanja u špilji prilagođava najsporijem članu.
Nitko nas nije mogao ukoriti zbog neznanja jer učili smo od najboljih.
Da i zaista mi bili smo nenadmašivi, nenadomjestivi, nenadoknadivi ...
Najveći.

I tako je protekla naša prva Velebitaška Odiseja. Bilo je toliko lijepo da me je strah očekivati drugu, ne želim se razočarati.

Konačno ispričavam se na svim lapsuzima.. Vi ste inteligentni, složit ćete se samnom -
Jer učili su nas tako, zbrda zdola spontano i na brzaka.

 
Ulaz ili izlaz, ovisno kako vam draže - vertikalica od kojih dvjestotinjak metara. Snimio Hrvoje Ivanić

  OBJAVLJENO: 02.07.2010. 16:06