CEROVAČKE PEĆINE
Abstract
Protected by the law and a show cave, the beautiful Cerovacke Caves in
Grab village near
Gračac are also known for the paleontological findings of "cave bear"
(Ursus spaleus).
Donja Cerovačka špilja. Foto:D.Bakšić
Od brojnih zanimljivih i dostupnih špilja na području našeg krša koje se
ističu svojom ljepotom i koje se konačno uređuju za posjet turista, na
prvom su mjestu Cerovačke pećine u Lici u selu Grab kod Gračaca. Cerovačke pećine -
Gornja i Donja - od 1961. godine posebnom su odredbom Zavoda za zaštitu
prirode u Zagrebu zaštićene kao spomenik prirode. Zavod je 1967. g.
angažirao stručnjake da izrade prijedlog o uređenju špilje pazeći da se
što manje naruši prirodni izgled podzemnog ambijenta. Na temelju
izrađene studije utrošena su određena sredstva za obnovu putova,
stepenica i ostale radove. Tako su danas Cerovačke pećine otvorene za
posjetioce.
GORNJA CEROVAČKA
PEĆINA
Gornja Cerovačka pećina nalazi se
iznad željezničke pruge i ukupna joj duljina iznosi 1295 metara.
Kroz ulaz dolazimo u početnu duguljastu dvoranu, kojoj je tlo pokriveno
humusom i siparom. Stijene i strop ove dvorane crni su od čađe, jer je
taj dio pećine služio kao sklonište u II svjetskom ratu.
Iz te dvorane pećina se proteže dalje prema zapadu hodnikom u kojem se
na 170. metru nalaze lijepo razvijene podzemne škrape, koje nesumnjivo
dokazuju veliku starost Gornje Cerovačke. Na 300. metru hodnik se
proširuje u dvoranu većih dimenzija (Velika dvorana). S južne strane
dvorane nalazi se zatrpana jama, a to je u stvari ždrijelo ponora, koji
je bio hidrološki aktivan u ranijoj fazi ove pećine. Sjeverozapadno od
jezerca na 400. m dužine vodi široki hodnik do dvorane, kojoj je tlo
pokriveno sigastom korom u obliku ploče. Ispod ploče nalazi se
crvenkasta ilovača prepuna kostiju i zubi pećinskih medvjeda, a
otkriveni su i vrlo značajni paleoantropološki i paleolitski nalazi. Na
560. m nalazi se velika urušena vrtača, koja se pri dnu nastavlja u
duboku jamu. Druga je takva jama na 720. m i one su veza između Gornje i
Donje Cerovačke. Dalje se hodnik proširuje i postepeno se diže. Na tom
dijelu nalaze se najljepše sigaste tvorevine (Bijela kristalna dvorana).
Na samom završetku pećine nalazi se niski kanal u obliku sifona.
Osim glavnog hodnika na 237. m odvaja se sporedni kanal nazvan "Medvjeđi
rov". U njemu su otkrivene brojne kosti pećinskih medvjeda.
►Speleološki
nacrt Gornje Cerovačke špilje.
DONJA CEROVAČKA
PEĆINA
Donja Cerovačka
pećina znatno je veća od Gornje i ukupna joj je duljina 2779 m. Ulaz je malenih dimenzija, jer
je obzidan kamenjem i zatvoren željeznim vratima. Po tlu u početnom
dijelu pećine sve do 100. m leži velika količina fragmenata keramike
(lonaca i vrčeva), koja po tipu, načinu izrade i ornamentici pripada
Japodima - najbrojnijem ilirskom plemenu, koje je u pretpovijesti
naseljavalo Liku.
Na 800. m splet hodnika i kanala grana se u dva kraka.
Prvi, koji kreće prema sjeveru i sjeverozapadu, započinje uskim kanalom.
Tim kanalom poslije 60. m dolazimo u Medvjeđu dvoranu koja je glavno
nalazište pećinskih medvjeda u Donjoj Cerovačkoj. Dalje se pećina
nastavlja prema sjeveru.
Drugi splet hodnika skreće prema jugozapadu i jugu. To je glavni
pećinski hodnik i kroz njega su u geološkoj prošlosti tekle vode s
Gračačkog polja kroz unutrašnjost Velebita prema rijeci Zrmanji i moru.
Taj hodnik završava niskim sifonalnim kanalom, koji je posve ispunjen
sigom.
Donja Cerovačka špilja. Foto:D.Bakšić
PALEONTOLOŠKI
ZNAČAJ CEROVAČKIH PEĆINA
Za vrijeme gornjeg pleistocena
Cerovačke pećine služile su kao brlog brojnim generacijama pećinskih
medvjeda. One spadaju u grupu tipičnih "medvjeđih pećina". Također su
otkriveni osteološki ostaci velike pećinske mačke ili pećinskog lava,
fosilnog smeđeg medvjeda, divljeg konja, običnog jelena, divokoze i još
nekih životinja.
Na više mjesta u pećinama otkrivena su "gnijezda" pećinskih medvjeda. To
su do 2 m u promjeru okrugle ili elipsaste udubine na tlu i one su
redovito formirane u crvenkastoj ilovači. U okolici takvih medvjeđih
ležaja nalaze se po bočnim stijenama brojna "medvjeđa brušenja" i
tragovi grebanja s panđama.
U Gornjoj Cerovačkoj pećini pronađena je u sloju pod debelom sigastom
korom zajedno s kostima pećinskog medvjeda i jedna fosilna čovječja
kost. To je cijela i dobro sačuvana desna tibija, koja pripada vrsti
Homo sapiens fossilis, a otkrivena je u sigurno utvrđenim slojevima
pleistocena ili ledenog doba. Ova kost uklopljena je u sediment
istovremeno kada i kosti pećinskih medvjeda. Prema tome ona bi
najvjerojatnije pripadala lovcu na pećinske medvjede iz gornjeg
pleistocena. Prema dosadašnjim istraživanjima Cerovačke pećine su bile
samo prolazne lovačke stanice, a ne stalna boravišta
gornjo-pleistocenskog čovjeka. Vjerojatno je paleolitski lovac zaglavio u
pećini, a njegove su kosti bile postmortalno razbacane i izmiješane sa
medvjeđim kostima. To je prvi nalaz gornjo-paleolitskog čovjeka u
Dinarskom kršu.
Medvjeđa brušenja
Iznad mjesta gdje se nalaze ostaci
pećinskog medvjeda stijene su zaobljene i uglačane. To su takozvana
"medvjeđa brušenja". Ta je pojava prvi put opažena i proučena u Zmajevoj
pećini kod Mixnitza u Austriji, dok je Gornja Cerovačka pećina prvo
nalazište u Hrvatskoj, gdje je ta pojava utvrđena.
Ovakve pojave treba pripisati životnim navikama pećinskih medvjeda. Te
su se životinje za vrijeme ledenog doba sklanjale u pećine, gdje su
tražile pogodna mjesta za boravak u toku zimskog mirovanja, kao i za
vrijeme graviditeta ženki. Zbog tame u podzemlju medvjedi su se kretali
uz bočnu stijenu. Kako se u njihovom krznu nalazilo pijeska i zemlje,
tako su, tarući tijelo o pećinsku stijenu, postepeno brusili,
zaobljavali i glačali izbočene dijelove na bočnim zidovima pećine. Zbog
takvog djelovanja kroz dugi vremenski period u toku pleistocena, nastale
su spomenute pojave. Ta se medvjeđa brušenja nalaze samo na određenoj
visini od tla i to redovito do visine medvjeđih plećki. Osobito lijepa
medvjeđa brušenja postoje na mjestima gdje su te životinje duže
boravile. Takva se mjesta nazivaju "medvjeđa gnijezda", a smještena su u
pećinama redovito na suhim i zaštićenim mjestima, ali u blizini vode.
Medvjeđa brušenja su siguran indikator da se u taložinama pod njima
nalaze uklopljene kosti pećinskih medvjeda.
Priredila: Ana Katarina Sansević
Turističke posjete Cerovačkim pećinama - Park prirode Velebit
 |
Speleološka
istraživanja u Donjoj Cerovačkoj špilji
Darko Bakšić
Sažetak:
U članku su opisana speleološka istraživanja Donje Cerovačke špilje u
razdoblju od 1997. do 2002. godine koja su obavili speleolozi SO
Velebit, SO Željezničar i SD Lika. Nakon tih istraživanja duljina Donje
Cerovačke špilje iznosi 2779 m. Nova speleološka istraživanja koja su
2006. godine započeli speleolozi iz SD Karlovac rezultirat će izradom
novog nacrta objekta i otkrivanjem novih dijelova pa će se duljina
špilje promijeniti.
Topografski nacrt Donje Cerovačke špilje
Topografski
snimili: S. Marjanac, V. Božić, T.Krivec, M.Malez, M.Čepelak
Nove dijelove
crtali (1997.-2002.): M. Uroić, D.Bakšić, J.Petričević
Zdenac života foto: D. Bakšić
Članovi
speleološkog društva Karlovac pod vodstvom Nevena Bočića i uz potporu i
suorganizaciju Javne ustanove Park prirode Velebit od 2006. godine
provode sustavna speleološka istraživanja Cerovačkih špilja. Prošle su
godine, od 25. srpnja do 5. kolovoza, organizirali i speleološku
ekspediciju u Cerovačke špilje. Cilj tih istraživanja je izraditi novi
detaljniji nacrt Cerovačkih špilja, te produbiti spoznaja o njihovim
estetskim, ekološkim i turističkim vrijednostima. Iako se Cerovačke
špilje istražuju već gotovo 100 godina, u njima još uvijek ima
neistraženih dijelova. Posebno ako se težište usmjeri na penjanje i
proširivanje uskih prolaza. Naša iskustva pokazala su da je kod objekata
s tako dugom poviješću istraživanja najbolje načiniti novi nacrt jer se
tada pronađu brojni novi upitnici, što zbog vremenskog odmaka,
drugačijeg pristupa uvjetovanog tehničkim razvojem opreme, ali ponekad i
samo zbog drugačijeg pogleda. Sada nakon novih otkrića u Munižabi i Kiti
Gaćešinoj ova nastojanja vrlo su logična pa nam je zadovoljstvo da su se
špiljari iz SD Karlovca angažirali u Cerovačkim špiljama.
Iako je uvijek
nezahvalno davati prognoze, posebno u kršu, mišljenja sam da se u masivu
Crnopca nalazi speleološki objekt duljine preko 50 km. Mislim da nije
nerealno očekivati spajanje najvećih objekata na Crnopcu u jedinstven
sistem, pitanje je samo hoće li to stići napraviti naša generacija.
Tijekom 1997. i
2002. godine u Donjoj Cerovačkoj špilji speleolozi iz SO Željezničar i
SO Velebit u nekoliko su navrata istraživali nove dijelove. Obzirom da
rezultati tih istraživanja nisu bili objavljeni smatram da je upravo
sada zadnji trenutak za to:
31.5.1997. Prilikom posjeta Donjoj
Cerovačkoj špilji speleolozi iz SO Željezničar pronašli su u Mamutovoj
dvorani dva upitnika. Potaknuti ovom vijesti zajednička ekipa iz SO
Željezničar i SO Velebit odlučuje organizirati akciju u kojoj bi se
pogledali ti upitnici. U arhivi SO Velebit pronašli smo nacrt Završnog
kanala Donje Cerovačke špilje od Marijana Čepelaka - Maligana i odlučili
pogledati ucrtane upitnike.
14-15.6.1997. Posjetili smo Gornju i
Donju Cerovačku špilju. Ekipa Nela Bosner, Robert Dado – Šišmiš, Želimir
Ludvig, Siniša Rešetar- Sinus i Milivoj Uroić penjanjem i proširivanjem
istražili su dva odvojka u Mamutovoj dvorani ukupne duljine 65 m.
Prilikom povratka s istraživanja Nela slomila je gležanj pa su je na
leđima van iz špilje iznjeli Šišmiš, Sinus, Milivoj i Ludvig.
Ekipa Ana i Darko Bakšić, Dean Bratušek, Darija Foretić, Ivana Gregorić,
Gerald Grauver, Davor Perić – Štrik i Ana Katarina Sansević – Axa išla
je u Zadnji kanal. Na kraju Zadnjeg kanala, a prema Maliganovom nacrtu,
popeli smo se slobodno u jedan relativno uski kanal, prošli dalje i
nacrtali 59 m novog kanala nazvanog Crvuljak. Ovaj kanal nastavlja
dalje, ali je s ronilačkim odjelom potrebno leći u vodu tako da smo
prekinuli istraživanje. Obzirom da se naša ekipa zadržala dulje u akciji
nismo bili svjesni da je u drugom dijelu špilje bila akcija spašavanja.
28-29.6.1997. Ekipa Ana i Darko
Bakšić, Dean Bratušek, Darija Foretić, Ljiljana Novosel, Siniša Rešetar,
Ana Katarina Sansević – Axa i Darko Štefanac u Zadnjem kanalu Donje
Cerovačke špilje uz upotrebu bušilice i lopate pet sati prokopavaju
perspektivno suženje u kojem se osjeća strujanje zraka. Nismo uspjeli
prokopati prolaz. Drugog dana posjećujemo Gornju Cerovačku špilju u
kojoj fotografiramo.
19-20.7.1997. Ekipa Ana i Darko
Bakšić, Darija Foretić, Nataša Josipović, Jagoda Munić, Siniša Rešetar i
Darko Štefanac nastavljaju s prokopavanjem perspektivnog prolaza u
Zadnjem kanalu. Nakon devet sati rada prolaz smo prokopali te nacrtali
Krtičin rov duljine oko 50 m. Na kraju Krtičinog rova nalazi se uska
pukotina iz koje struji zrak.
3-5.4.1999. Ekipa Ana i Darko Bakšić,
Jagoda Munić, Dalibor Paar, Siniša Rešetar, Irina Stipanović i Darko
Štefanac posjećuju Srednju Cerovačku špilju. Nakon obilaska Srednje
Cerovačke špilje shvatili smo da u njoj ima dijelova koji još nisu
istraženi, te da se treba bolje pripremiti za buduće istraživanje.
Rekognoscirali smo jame pod Kitom Gaćešinom. Našli smo dvije jame od
kojih na žalost nemamo koordinate položaja.
13-15.9.2002. Ekipa Ana i Darko
Bakšić, Dean Bratušek, Matija Čepelak, Karla Fabrio, Jasmin Koso-Đesi,
Josip Petričević i Ana Katarina Sansević – Axa te Mladen Šaban i Damir
Ugarković iz Gospića (SD Lika) istražuje na kraju Završnog kanala. Uz
upotrebu blatnih klinova penjem u otvor iza kojeg slijedi ravni balkon
koji se spušta u prostranu dvoranu. U ovom dijelu ispenjao sam dva skoka
od 28 i 21 m visine. Na vrhu zapadnijeg penja postoji upitnik u kojem se
može nastaviti s penjanjem. Posjetili smo Gornju i Srednju Cerovačku
špilju. Matija je od početka počeo crtati Srednju Cerovačku špilju, ali
kasnije nikada nije nastavljeno s njenim istraživanjem ni crtanjem.
Velike kaskade. Foto: D. Bakšić
Zanimljivo da će
posjetitelji Cerovačkih špilja na ulazu naići na natpise Donja špilja i
Gornja špilja. Gdje se izgubilo ono Cerovačka ne znam? U svakom slučaju
ostalo je na putokazu asfaltne ceste u Gračacu. Ima li to kakve veze s
nekakvim povijesnim nazivljem, provjerio sam u literaturi. Činjenica je
da su najčešće i najdulje ipak upotrebljavani nazivi Donja Cerovačka,
Srednja Cerovačka i Gornja Cerovačka pećina, u današnje vrijeme špilja
pa ih tako treba i koristiti.
U članku Srećka
Božičevića (1988) u kojem piše o historijatu otkrića Cerovačkih pećina
kod Gračaca u Lici objavljen je zanimljiv i vrijedan tekst bivšeg
pukovnika JNA koji je u mladosti s inž. Turkaljem sudjelovao u otkriću i
istraživanju Donje Cerovačke špilje. Iz teksta se vidi da zapravo
prvobitni nazivi špilja nisu zadržani već su promijenjeni. Ne mislim da
bi to sada trebalo ispravljati, ali je svakako vrijedno pročitati
povijesne činjenice.
Pokisli i ozebli
tražeći kakvu bilo okapinu, da bi se sklonili od nevremena, naišli smo
na jednu rupu iz koje je izbijala topla para. Brzo smo otkopali ulaz
toliko, das mo se unj mogli potrbuške uvući. Sreo nas je gusti
zastrašujući mrak. Osvjetljavali smo šibicama i oprezno polako korak po
korak koračali u dubinu. Odmah za nama uvukao se i inž. Turkalj. Pod
nogama je škripalo razbijeno zemljano (glineno) posuđe, a pred nama se
isprečio nekada od granja (pruća) ispleteni plot, koji se pri našem
dodiru smrvio. Inž Turkalj naredio nam je, da dalje ne prodiremo id a
ništa ne diramo dok pećinu ne osvjetlimo. Drugi dan je mene poslao u
mađarski magacin po baklje (prvi put vidio). Čim smo zapalili snop
baklji sa stropa i zidova visokih i širokih galerija, hiljade svjetlećih
okamenjenih ledenica svih maštovitih oblika i prelijevajućih različitih
boja, za časak su nas zaslijepile. Veličanstven i doživotno u svijesti
sačuvan prizor. Oprezno i korak po korak osvjetljavali smo bakljama
guste mračne slojeve i osvajali dužinu pećine, verući se i ponekad
spotičući se i glavom udarajući o stalaktite i stalagmite. Na oko 800 m
od ulaza naišli smo na jedno malo jezerce. Pokraj njega našli smo jednu
malu neoštećenu posudicu od pečene ilovače (veličina pola litre). Inž.
Turkalj joj se naročito obradovao i rekao, da će je poslati u muzej u
Zagreb. U jezercu nijesmo primjetili ništa od životinjskog ili biljnog
svijeta. Pregazili smo i pokušali dalje u dubinu pećine prodirati ali
tlo je bilo razmočeno i glibovito, da nam to nije uspjelo. Slijedeća 2 –
3 dana ing. Turkalj sa našom ekipom vršio je instrumentalna mjerenja
pećine. Zanimalo ga je pravac pružanja i visina pećine obzirom, da je
neposredno iznad nje probijen prvi tunel. Poneki put pozivao me u
kancelariju i davao da izračunam proste jednadžbe i tom prilikom pokazao
mi profil (vertikalni presjek) i tumačio mi, da se pravac pružanja
pećine i smjer tunela ukrštavaju negdje iznad onog jezerca, a debljina
kamenog sloja između svoda pećine i osnovice tunela da iznosi 17 metara.
Pošto će kroz ljuti stanac kamen tunel biti probijen ispod kog je
pećina, to nema opasnosti od rušenja pećine pod teretom vlakova koji će
kroz njega prolaziti. Mi smo u Gračacu tu pećinu nazvali Turkaljeva
pećina pošto je on otkrio i prvi promjerio, ispitao i ukazao na vrednost
skrivenog podzemnog majstorstva prirode. Zanesen tim veličanstvenim
prirodnim kiparstvom, govorio je, da bi za svako oštećenje, bio u stanju
ubiti počinioca. Iznad te Turkaljeve pećine i željezničke pruge i ceste
koja je prethodno građena uporedo sa vodovodom, iz goleme litice čudesno
zjapi ogromni ulaz u drugu pećinu. Ona je poslužila kao radnička kuhinja
i nije tada ispitivana. Nju smo zvali Kesića pećina. U njoj su
plandovale koze Kesića. Očito je dakle, da sadašnji naziv pećina ne
odgovara otkriću i mjestu gdje se one nalaze.
Mišljenja sam, da
bi se pećini o kojoj je uglavnom riječ, trebao vratiti njezin prvotni
naziv Turkaljeva pećina, pošto je to prvi čovjek, koji je u nju
kročio, naučno ispitao i ukazao na veličanstveno umijeće podzemnog
skrivenog prirodnog kiparstva (podcrtao S. B.). Pećinu pak iznad
Turkaljeve pećine, odnosno iznad željezničke pruge (ceste i vodovoda)
trebalo bi nazivati Kesića pećina. Tako smo mi Gračani te pećine i
nazivali.
Literatura:
Božičević, S., 1988: Prilog historijatu otkrića Cerovačkih pećina kod
Gračaca u Lici (SR Hrvatska), Naš krš, Bilten speleološkog društva
Bosansko-hercegovački krš, Vol. XIV, No. 24-25, str. 159-167, Sarajevo
Način citiranja rada: D.Bakšić: Speleološka istraživanja u
Donjoj Cerovačkoj špilji. Hrvatski speleološki poslužitelj,
public.carnet.hr/speleo, 2008. |
